#5 Rapidno opadajuće Magnetsko Polje

Zemlja je okružena magnetskim poljem koje štiti živa bića od solarne radijacije. Bez njega život ne bi mogao da postoji. Zato su naučnici bili iznenađeni kada su otkrili da to polje ubrzano opada. Pri sadašnjem tempu opadanja, to polje pa tako i zemlja, ne mogu biti stariji od 20.000 godina.
[pullquote]Zemljino magnetsko polje opada tako brzo da ne može biti starije od 20.000 godina.[/pullquote]
Razna merenja potvrđuju ovo opadanje. Otkad su merenja počela 1845, ukupna energija pohranjena u zemljinom magnetnom polju opada za 5% svakih sto godina.¹ Arheološka merenja pokazuju da je pre hiljadu godina polje bilo 40% jače.² Novija merenja, pod nazivom International Geomagnetic Reference Field, najpreciznija ikad, pokazuju neto gubitak energije od 1.4% u samo tri decenije (1970-2000).³ To znači da se energija polja dvostruko umanjuje otprilike svakih 1.465 godina.
Kreacionisti kažu da su uzrok zemljinog magnetskog polja slobodno-opadajuće električne struje u zemljinoj jezgri. Ovo znači da električne struje prirodno gube energiju ili “opadaju”, kako teku kroz metalno jezgro. Iako se to razlikuje od najčešće prihvaćenog modela, u konzistenciji je sa našim znanjem o tome šta sačinjava zemljino jezgro.⁴ Dalje, na osnovu onoga što znamo o provodnim osobinama tečnog metala, ova slobodno-opadajuća struja bi nastala nakon formiranja zemljinog spoljnog jezgra. Međutim, ako je jezgro starije od 20.000 godina, onda bi početna energija toliko ugrejala zemlju da ona ne bi mogla biti prekrivena vodom kako piše u 1. Mojs. 1:2.

Prikaz 1: Kreacionisti kažu da su uzrok zemljinog magnetskog polja slobodno-opadajuće električne struje u zemljinoj jezgri. (Naučnici koji zastupaju teoriju o staroj zemlji primorani su da usvoje teoretski, samoodržavajući proces poznatiji kao dinamo-model, koji je protivrečan neki osnovnim zakonima fizike.) Pouzdani i precizni objavljeni geološki podaci o polju nedvosmisleno potvrđuju ovaj model mlade zemlje.

Pouzdani i precizni objavljeni geološki podaci o polju nedvosmisleno potvrđuju ovaj model mlade zemlje: slobodno-opadajuća električna struja u spoljnom jezgru generiše magnetsko polje.⁵ Iako je ovo polje promenilo smer više puta za vreme potopa kada je spoljno jezgro pobuđeno (Prikaz 1), ono brzo i neprekidno gubi ukupnu energiju od samog stvaranja (Prikaz 2). Sve ukazuje na to da su zemlja i njeno magnetsko polje stari samo oko 6.000 godina.⁶

Prikaz 2: Zemljino magnetsko polje rapidno i neprekidno gubi ukupnu energiju od svog postanka, bez obzira na model usvojen za objašnjenje njegovog magnetizma. Prema kreacionističkom modelu dinamičkog opadanja, Zemljino magnetsko polje je za vreme potopa izgubilo više energije, kada se spoljno jezgro ispremetalo i kad je polje promenilo smer nekoliko puta.

Pojas za spasavanje

Zagovornici teorije da je Zemlja stara preko 4,5 milijarde godina veruju da je magnetsko polje samoodržavajuće. Oni govore o jednom složenom teoretskom procesu poznatom kao modela dinama, ali takav model je kontradiktoran nekim osnovnim zakonima fizike. Osim toga, njihov model ne objašnjava rezultate novijih merenja električnih struja na morskom dnu.⁷ A ne objašnjava ni prethodna obrtanja polja, i pored kompjuterskih simulacija.⁸
Da bi spasili svoju staru Zemlju i dinamo, neki kažu da magnetsko polje ne opada eksponencijalno već linearno, uprkos istorijskim merenjima i decenijama eksperimentisanja koja potvrđuju eksponencijalan pad. Drugi kažu da se snaga nekih komponenata povećava i tako nadoknađuje one koje slabe. Ta tvrdnja je rezultat zabune oko razlike između intenziteta magnetskog polja i njegove energije, i kategorički je odbačena od strane kreacionističkih fizičara.⁹

Dr Andrew Snelling ima doktorat iz geologije na Sidnejskom Univerzitetu i radio je kao geolog-savetnik u istraživanjima u Australiji i Americi. Autor je brojnih naučnih članaka i trenutno je direktor za istraživanje pri “Answers in Genesis”.

(ovaj članak je prevod originala sa Answers in Genesis veb sajta)

Fusnote

1. A. L. McDonald and R. H. Gunst, “An Analysis of the Earth’s Magnetic Field from 1835 to 1965,” ESSA Technical Report, IER 46-IES 1 (Washington, D.C.: U.S. Government Printing Office, 1967).
2. R. T. Merrill and M. W. McElhinney, The Earth’s Magnetic Field (London: Academic Press, 1983), pp. 101–106.
3. These measurements were gathered by the International Geomagnetic Reference Field. See D. Russell Humphreys, “The Earth’s Magnetic Field Is Still Losing Energy,” Creation Research Society Quarterly 39, no. 1 (2002): 1–11.
4. Thomas G. Barnes, “Decay of the Earth’s Magnetic Field and the Geochronological Implications,” Creation Research Society Quarterly 8, no. 1 (1971): 24–29; Thomas G. Barnes, Origin and Destiny of the Earth’s Magnetic Field, Technical Monograph no. 4, 2nd edition (Santee, CA: Institute for Creation Research, 1983).
5. D. Russell Humphreys, “Reversals of the Earth’s Magnetic Field During the Genesis Flood,” in Proceedings of the First International Conference on Creationism, vol. 2, R. E. Walsh, C. L. Brooks, and R. S. Crowell, eds. (Pittsburgh, PA: Creation Science Fellowship, 1986), pp. 113–126.
6. Za detaljnije proučavanje i više informacija pogledajte:
   John D. Morris, The Young Earth (Green Forest, AR: Master Books, 2000), pp. 74–85;
   Andrew A. Snelling, Earth’s Catastrophic Past: Geology, Creation and the Flood (Dallas, TX: Institute for Creation Research, 2009), pp. 873–877.
7. L. J. Lanzerotti, et al., “Measurements of the Large-Scale Direct-Current Earth Potential and Possible Implications for the Geomagnetic Dynamo,” Science 229, no. 4708 (1985): 47–49.
8. D. Russell Humphreys, “Can Evolutionists Now Explain the Earth’s Magnetic Field?” Creation Research Society Quarterly 33, no. 3 (1996): 184–185;
9. D. Russell Humphreys, “Physical Mechanism for Reversal of the Earth’s Magnetic Field During the Flood,” in Proceedings of the Second International Conference on Creationism, vol. 2, R. E. Walsh and C. L. Brooks, eds. (Pittsburgh, PA: Creation Science Fellowship, 1990), pp. 129–142.