Bafomet

Ko je Bafomet?

by Aleksandar Petrović

Bafomet je zagonetna figura sa jarčijom glavom, koja se pojavljuje u raznim primerima u istoriji okultizma. Od srednjovekovnih Vitezova Templara i Slobodnih zidara XIX veka do savremenih struja okultizma, Bafomet je uvek izazivao rasprave. Ali odakle on potiče, i što je najvažnije, šta je pravo značenje te simbolične figure? Ovaj članak se bavi poreklom Bafometa, njegovim ezoterijskim značenjem i pojavljivanjem u popularnoj kulturi.

Ime tajanstvenog Bafometa često je prizivano u istoriji zapadnog okultizma. Iako je u XX veku to ime postalo opšte poznato, ono se može pronaći još u dokumentima iz XI veka. Danas se uz taj simbol vezuje sve što ima veze sa okultizmom, obrednom magijom, vračanjem, satanizmom i ezoterijom. Bafomet se često pojavljuje u popularnoj kulturi za označavanje nečeg okultnog.

Najčuveniji Bafometov prikaz nalazi se u knjizi “Dogme et Rituel de la Haute Magie” (Dogma i ritual visoke magije) od Elifasa Levija, iz 1897. godine, koja je postala standardna referenca za savremeni okultizam. Šta predstavlja to stvorenje? Kakvo je značenje simbola oko njega? Zašto je tako važno u okultizmu? Da bismo odgovorili na neka od tih pitanja, najpre moramo da se pozabavimo njegovim poreklom. Da vidimo prvo istoriju Bafometa i nekoliko primera gde se on spominje u popularnoj kulturi.

Poreklo imena


Postoji nekoliko teorija u vezi porekla imena Bafomet. Najčešće objašnjenje je da je to starofrancuska iskvarena verzija imena Muhamed (koja je latinizirana u “Mahomet”) – Prorok islama. Za vreme krstaških ratova Vitezovi Templari su se dugo zadržavali u bliskoistočnim zemljama gde su se upoznavali sa učenjima arapskog misticizma. Taj kontakt sa istočnim civilizacijama omogućio je da nazad u Evropu ponesu osnove onoga što će postati zapadni okultizam, uključujući gnosticizam, alhemiju, Kabalu, i hermetizam. ZbližavanjeTemplara sa muslimanima dovelo je do toga da ih Crkva optuži za obožavanje idola po imenu Bafomet, dakle ima nekih prihvatljivih veza između Bafometa i Mahometa. Međutim postoje i druge teorije u vezi porekla tog imena.

Elifas Levi, francuski okultista koji je nacrtao poznati prikaz Bafometa, tvrdio je da ime dolazi iz kabalističkog koda:

“Ime Templar Bafomet, koje kabalistički treba sricati unazad, sastoji se od tri skraćenice: Tem. oph. AB, Templi Omnium hominum pacts abbas, “otac hrama mira svih ljudi”Eliphas Levi, Dogme et Rituel de la Haute Magie .

Arkon Daraul, autor i učitelj Sufi tradicije i magije tvrdio je da Bafomet dolazi iz arapske reči Abu fihama(t), što znači “Otac razumevanja” Arkon Daraul, A History of Secret Societies.

Dr Hugh Schonfield, čiji rad na Kumranskim spisima je dobro poznat, razvio je jednu od najzanimljivijih teorija. Schonfield, koji je studirao jevrejsko šifrovanje, zvano atbaš šifrovanje, korišćeno prilikom prevođenja nekih od Kumranskih spisa, tvrdio je da kad se ono primeni na reč Bafomet, dobija se grčka reč “sophia”, što znači “znanje”, i sinonimno je sa “boginja”.

Moguće poreklo figure


Izgleda da savremeni prikaz Bafometa ima korene u nekoliko prastarih izvora, ali prvenstveno u paganskim bogovima. Bafomet ima sličnost sa bogovima širom planete, uključujući Egipat, severnu Evropu i Indiju. U stvari, mitologija mnogih prastarih civilizacija uključuje neku vrstu rogatog božanstva. Prema Jungovoj teoriji, Bafomet je nastavak arhetipa boga sa rogovima, pošto je koncept božanstva koje ima rogove univerzalno prisutan u individualnim psihama. Da li Kernun, Pan, Hator, Đavo (kako ga opisuje hrišćanstvo) i Bafomet imaju zajedničko poreklo? Neki od njihovih atributa imaju upadljive sličnosti.

Prastari keltski bog Kernun, tradicionalno prikazan sa jelenskim rogovima na glavi, kako sedi u “lotosovom položaju, slično Levijevom prikazu Bafometa. Iako je istorija Kernuna zaodenuta misterijom, on se obično smatra bogom plodnosti i prirode.

U Britaniji se jedan oblik Kernuna naziva Hern. Rogati bog ima Bafometove satirske karakteristike uz naglasak na falus

Pan je bio istaknuto božanstvo u Grčkoj. Bog prirode se često prikazivao sa rogovima na glavi i donjim delom tela kao u jarca. Kao Kernun, i Pan je falusno božanstvo. Njegove životinjske osobine su otelovljenje telesnih i prokreativnih impulsa ljudi

Papa Silvester II i đavo (1460). U hrišćanstvu đavo ima slične osobine kao paganski bogovi opisani gore pošto su oni glavna inspiracija za te crteže. Atributi otelovljeni u tim bogovima predstavljaju ono što Crkva smatra zlom.

Karta “đavo” iz Marseljskog tarota (XV vek). Prikaz đavola na ovoj slici, sa krilima, rogovima, dojkama i znakom ruke sigurno je najviše uticao na Levijev crtež Bafometa.

Kućni duh Robin

Kućni duh Robin (ili Pak) je mitološki vilenjak koji se smatra personifikacijom kopnenih duhova. Ovo je crtež sa korica jedne knjige iz 1929, gde je okružen vešticama i ima razne atribute Bafometa i drugih božanstava.

Goyina slika Veliki Jarac ili Veštičji sabat

Goyina slika “Veliki Jarac” ili “Veštičji sabat” iz 1821. Slika prikazuje koven veštica okupljenih oko sotone, koji je naslikan kao pola čovek, pola jarac.

 

Notredame
Figura slična Bafometu na katedrali Notr Dam u Parizu, koju su originalno izgradili Vitezovi Templari.

Bafomet Elifasa Levija


Crtež Bafometa od Elifasa Levija iz njegove knjige Dogme i rituali visoke magije postao je “službeni” prikaz Bafometa.

Godine 1861, francuski okultista Elifas Levi dodao je u svoju knjigu Dogme i rituali visoke magije crtež koji će kasnije postati najčuveniji prikaz Bafometa: krilati čovekoliki jarac sa dojkama i bakljom na glavi među rogovima. Ta figura ima mnogo sličnosti sa gore opisanim božanstvima. Takođe ima i nekoliko drugih ezoterijskih simbola vezanih za ezoterijske koncepte oteloveljene u Bafometu. U uvodu knjige Levi kaže:

“Jarac sa korica knjige ima znak pentagrama na čelu, sa jednom tačkom na vrhu, simbol svetla, svojim dvema rukama formira znak hermetizma, jednom pokazuje gore prema belom mesecu Kesedu, a drugom dole na crni mesec Geburu. Taj znak predstavlja savršenu usaglašenost milosti sa pravdom. Njegova jedna ruka je ženska, a druga muška, kao kod Kunratovog dvospolca, atributi koje smo morali da ujedinimo sa našim jarcem jer je to jedan te isti simbol. Plamen inteligencije koji gori između njegovih rogova je magija svetla univerzalne ravnoteže, slika duše izdignute iznad materije, kao što plamen, iako vezan za materiju, gori iznad nje. Ružna glava životinje izražava strah grešnika, čije materijalno delanje, jedini odgovoran deo, treba jedini da ponese kaznu; jer duša je neosetljiva u skladu sa svojom prirodom i može da pati samo kad se materijalizuje. Prut koji stoji na mestu genitalija simbolizuje večni život, telo pokriveno krljuštima vodu, polukrug iznad toga atmosferu, a perje iznad toga volatilno. Čovečanstvo je predstavljeno sa dve dojke i dvospolnim rukama te sfinge okultnih nauka.” Eliphas Levi, Dogme et Rituel de la Haute Magie

U Levijevom prikazu Bafomet utelovljuje kulminaciju alhemijskog procesa – jedinstvo suprotnih sila da bi se stvorila astralna svetlost – osnova magije i, konačno, prosvetljenja.

Kad se bolje pogledaju detalji lika, vidi se da je svaki simbol obavezno izbalansiran sa svojom suprotnošću. Sam Bafomet je dvospolan karakter pošto nosi karakteristike oba spola: ženske grudi i prut koji predstavlja falus u erekciji. Koncept dvospolnosti je od velike važnosti u okultnoj filozofiji jer predstavlja najviši nivo inicijacije u težnji da se postane “jedno sa Bogom”.

Bafometov falus je u stvari Hermesov kaducej – prut isprepleten sa dve zmije. Ovaj prastari simbol vekovima predstavlja hermetizam. Kaducej ezoterijski predstavlja aktiviranje čakre, od baze kičme do epifize, pomoću zmijske moći (zbog toga zmije) ili astralne svetlosti.

Kaducej kao simbol aktiviranja čakre

“Ta nauka je stvarna samo za one koji priznaju i razumeju filozofiju i religiju; i njen proces će se nastaviti samo za adepte koji su dostigli suverenost volje, i tako postali kraljevi elementarnog sveta: jer veliki agent operacije Sunca jeste ta sila opisana u simbolu Hermesa, sa smaragdne ploče; to je univerzalna magična sila; duhovna, vatrena, pokretačka sila; to je Od, prema Jevrejima, i astralna svetlost prema drugima.

U njoj je tajna vatra, živa i filozofska, o kojoj svi hermetski filozofi govore sa najtajanstvenijom rezervom: Univerzalno seme, čiju su tajnu sačuvali, i koju su predstavljali samo u liku Hermesovog kaduceja.” Albert Pike, Morals and Dogma

Bafomet je zato simbol alhemijskog Velikog dela gde se odvojene i suprotne sile ujedinjuju u savršenoj ravnoteži da bi stvorile astralno svetlo. Taj alhemijski proces je na Levijevom crtežu predstavljen izrazima Solve i Coagula na Bafometovim rukama. Dok postižu dva suprotna rezultata, solvencija (pretvaranje krutog u tečno) i koagulacija (pretvaranje tečnog u kruto) su dva neophodna koraka alhemijskih procesa – koji imaju za cilj da pretvore kamen u zlato ili, ezoterijskim rečnikom, profanog čoveka u prosvetljenog. Ta dva koraka su na rukama koje pokazuju u suprotnim smerovima, dodatno naglašavajući njihovu suprotnu prirodu.

Bafometove ruke formiraju “znak hermetizma” – što je vizuelni prikaz hermetskog aksioma “Kako gore, tako i dole”. Ta izreka sažima sva učenja i ciljeve hermetizma, gde je mikrokosmos (čovek) kao i makrokosmos (svemir). Zato razumevanje jednog znači razumevanje drugog. Ovaj Zakon korespondencije potiče od Smaragdne ploče Hermesa Trismestigusa gde stoji:

“Ono što je dole odgovara onom što je gore, i ono što je gore odgovara onom što je dole, da bi se ostvarila čuda Jedne Stvari” English translation of the Emerald Tablet.

Ovladavanje tom životnom silom, astralnim životom, jeste ono što moderni okultisti zovu “magick” [magija].
Karta “mag” iz tarota, prikazuje hermetski aksiom “Kako gore, tako i dole”

„Praktikovanje magije– bele ili crne – zavisi od sposobnosti adepta da upravlja univerzalnom životnom silom – onom koju Elifas Levi zove velikim magičnim agentom ili astralnom svetlošću. Upravljanjem tom fluidnom esencijom stvara se fenomen transcendentalnosti. Čuveni hermafroditski Mendesov jarac je bio kombinovano stvorenje formulisano da simbolizuje to astralno svetlo. Identično je Bafometu, mističnom panteonu Templara, onih učenika obredne magije koji su ga verovatno preuzeli od Arapa.“ Manly P. Hall, The Secret Teachings of All Ages

Svaka Bafometova ruka pokazuje na suprotne mesece, koje Levi zove Kesed i Gebura – dva suprotna koncepta uzeta iz jevrejske Kabale. U kabalističkom Drvetu života, Sefirotu, Kesed se povezuje sa „ljubaznošću pruženom drugima“ dok se Gebura odnosi na „uzdržavanje od nagona da se drugima pokaže dobrota, kada se oceni da je primalac te dobrote nedostojan i sklon da je zloupotebi“. Ta dva koncepta su suprotna, i kao i sve drugo u životu, mora se pronaći ravnoteža između njih dva.

Najpoznatija karakteristika Bafometa je, naravno, njegova jarčija glava. Ta čudovišna glava predstavlja čovekovu životinjsku i grešnu prirodu, njegove egoistične tendencije i najniže instinkte. Suprotna od čovekove duhovne prirode (simbolizovane „božanskim svetlom“ na njegovoj glavi), ta životinjska strana se svejedno smatra neophodnim delom ljudske dualističke prirode, gde životinjsko i duhovno moraju da se ujedine u harmoniji. Može se raspravljati i o tome da cela Bafometova groteskna pojava možda služi da bi odvratila i odbila profane koji su neupućeni u ezoterijsko značenje tog simbola.

U tajnim društvima


Iako je Levijev prikaz Bafometa iz 1861. najpoznatiji, ime tog idola kruži već više od hiljadu godina kroz tajna udruženja i okultne krugove. Prvo zabeleženo spominjanje Bafometa kao dela nekog okultnog obreda javlja se u eri Vitezova Templara.

Vitezovi Templari

Bafomet predsedava templarskim obredom, od Lea Taxila.
Istraživači okultnog generalno se slažu da je Bafometova figura bila od velike važnosti u obredima Vitezova Templara. Ime Bafomet prvi put se pojavljuje u jednom pismu iz 1098. od krstaša Anselma od Ribemonta, u kom on kaže:

“Kad je osvanuo novi dan, glasno su zazivali Bafometa dok smo se mi tiho u svojim srcima molili Bogu; zatim smo ih sve napali i proterali van zidina grada.” Malcom Barber and Keith Bate, Letters from the East: Crusaders, Pilgrims and Settlers in the 12th-13th Centuries

U toku suđenja Templarima 1307. godine, gde su Vitezovi Templari bili mučeni i ispitivani na zahtev francuskog kralja Filipa IV, ime Bafomet se spominje nekoliko puta. Dok su neki Templari poricali njegovo postojanje, drugi su ga opisivali kao odrubljenu glavu, kao mačku, ili kao glavu sa tri lica.

Iako se u knjigama za široke mase često negira svaka veza između Vitezova Templara i Bafometa, i tvrdi se da je to izmislila Crkva da bi ih demonizovala, skoro svi renomirani autori na temu okultizma (koji su pisali knjige za inicijate) priznaju tu vezu. U stvari, često za taj idol koriste izraz “templarski Bafomet”.

“Da li su Templari zaista obožavali Bafometa? Da li su sramno pozdravljali stražnjicu Mendesovog jarca? Šta je u stvari bila ta tajna i moćna zajednica koja je ugrozila Crkvu i državu, i da li je tako uništena bez saslušanja? Ne donosite sud olako; oni su krivi za veliki zločin; izložili su profanim očima svetinju prastare inicijacije. Okupili se se iznova i delili plodove sa drveta znanja da bi mogli da postanu gospodari sveta. Presuda izgovorena protiv njih mnogo je viša i mnogo starija od suda pape ili kralja: “U koji dan okusiš s njega, umrećeš”, rekao je sam Bog, kao što čitamo u Knjizi Postanja.
(…)
Da, prema našem dubokom ubeđenju, Veliki Majstori reda Templara klanjali su se Bafometu, i naveli i svoje inicijate da čine tako; da, postojale su u prošlosti, i možda i sad postoje, grupe kojima predsedava ta figura, postavljena na presto, sa upaljenom bakljom među rogovima. Ali obožavaoci tog simbola ne misle, kao mi, da on predstavlja đavola: naprotiv, za njih on predstavlja boga Pana, boga naše moderne škole filozofije, boga aleksandrijske teurgijske škole i naših mističnih novoplatonista, boga Lamartinea i Victora Cousina, boga Spinoze i Platona, boga primitivnih gnostičkih škola, kao i Hrista disidentskog sveštenstva. Ova poslednja kvalifikacija koja se pripisuje jarcu crne magije neće začuditi studente religijske antike kojima su poznate faze simbolizma i doktrine u svojim različitim transformacijama, bilo u Indiji, Egiptu ili Judeji.” Eliphas Levi, Dogme et Rituel de la Haute Magie

Masonerija

Nedugo nakon objavljivanja Levijevog crteža, francuski književnik i novinar Léo Taxil objavio je niz pamfleta i knjiga protiv masonerije, optužujući lože za obožavanje đavola. U centru njegovi optužbi bio je Bafomet, opisan kao masonski predmet obožavanja.
Tajne masonerije“Les mystères de la franc-maçonnerie” (Tajne masonerije) optužuje masone za satanizam i obožavanje Bafometa. Taxilovo delo je izazvalo bes katolika.
Korice knjige Les mystères de la franc-maçonnerie

Korice knjige “Les mystères de la franc-maçonnerie” sa masonskim obredom kojim predsedava Bafomet, koji se doslovno obožava.

Anti-masonska slika od publiciste Ablea Clarina de la RiveAnti-masonska slika od publiciste Ablea Clarina de la Rive, 1894.
Godine 1897, nakon što je izazvao prilično komešanje zbog otkrića o francuskoj masoneriji, Léo Taxil je sazvao konferenciju za štampu na kojoj je izjavio da su mnoga njegova otkrivenja bila izmišljotine. Otada se taj niz događaja naziva “prevara Léo Taxila”. Međutim neki dozvoljavaju mogućnost da je Taxilovo priznanje bilo iznuđeno da bi se utišala kontroverza u vezi masona.

Šta god da je uzrok, najverovatnije je da su masonerija i Bafomet povezani kroz simboliku, u kojoj idol postaje alegorija dubokih ezoterijskih koncepata. Masonski autor Alber Pike kaže da u masoneriji Bafomet nije predmet obožavanja, već simbol čije pravo značenje je otkriveno samo najvišim inicijatima.

“Apsurdno je pomisliti da bi ljudi od intelekta obožavali čudovišnog idola po imenu Bafomet, ili da bi priznavali Mahometa kao nadahnutog proroka. Njihov simbolizam, izmišljen vekovima ranije, da bi prikrio ono što je bilo opasno priznati, bio je naravno pogrešno shvaćen od strane onih koji nisu bili adepti, i njihovim neprijateljima izgledao je panteistički. Zlatno tele koje je Aron načinio Izraelcima bilo je samo jedan od volova ispod sloja bronze, i Karobim na prestolu milosti, neshvaćen. Simboli mudrih uvek postaju idoli neukog mnoštva. Ono što su vođe reda zaista verovale i učile pokazuje se adeptima kroz nagoveštaje u višim stepenovima masonerije, i simbolima koje samo adepti razumeju.” Albert Pike, Morals and Dogma

Aleister Crowley

Britanski okultista Aliester Crowley rođen je šest meseci nakon smrti Elifasa Levija, zbog čega je verovao da je on Levijeva reinkarnacija. Delimično iz tog razloga, Crowley je u O.T.O-u, tajnom udruženju koje je popularizovao, bio poznat kao “Bafomet”.
Crowley, poznat kao “Veliki Bafomet” O.T.O-aPotpisana slika Crowleya kao Bafometa.
Ovo je Crowleyevo objašnjenje porekla imena Bafomet, iz njegove knjige “Ispovesti Aliestera Crowleya” iz 1929. godine:

“Uzeo sam ime Bafomet za svoj moto u O.T.O. Više od šest godina sam pokušavao da otkrijem kako se pravilno sriče to ime. Znao sam da mora imati osam slova, i da numerička i slovna korespondencija mora biti takva da izražava značenje imena na način kojim se potvrđuje ono što je učenost pronašla o njemu, i da se otklone oni problemi koje arheolozi do sada nisu uspeli da reše… Jedna teorija kaže da to ime predstavlja reči ???? ??????, krštenje mudrosti; a druga, da je to iskvarena titula koja znači “Father MIthras” [Otac Mitra]. Naravno, sufiks R je potkrepio drugu teoriju. Ja sam reč dodao kako je sriče Čarobnjak. Ona iznosi 729. Taj broj se nije nikad
pojavljivao u mom kabalističkom delanju i zato mi nije ništa značio. Međutim opravdao se zato što je tri na kub. Reč ?????, mistična titula koju je Hristos dao Petru kao ugaonom kamenu Crkve, ima tu istu vrednost. Do sada je Čarobnjak pokazao velike kvalitete! Otklonio je etimološki problem i pokazao zašto je trebalo da Templari svom takozvanom idolu daju ime Bafomet. Bafomet je bio Otac Mitra, kubični kamen koji je bio ugaoni kamen Hrama.“ Aleister Crowley, The Confessions of Aleister Crowley

Bafomet jevažna figura u Telemi, mističnom sistemu koji je on ustanovio na početku XX veka. U jednom od svojih najvažnijih radova, u Magiji , Liber ABA, knjiga IV, Crowley opisuje Bafometa kao božanskog dvospolca:

„Đavo ne postoji. To je lažno ime koje su izmislila Crna braća da bi implicirala neko jedinstvo u svom neznalačkom haosu rasula. Đavo koje ima jedinstvo bio bi neki Bog… ‘Đavo’ je , istorijski posmatrano, Bog svih ljudi koje neko ne voli… Ta zmija, SOTONA, nije čovekov neprijatelj, već Onaj koji je stvorio Bogove naše rase, koji znaju šta je dobro, a šta zlo; On je ponudio ‘Upoznaj sebe!’ i učio je inicijaciju. On je'Đavo’ iz Totove knjige, i njegov amblem je Bafomet, dvospolac koji je hijeroglif tajanstvenog savršenstva… On je dakle Život, i Ljubav. Ali povrh toga njegovo pismo je ajin, Oko, tako da je on Svetlost; a njegov zodijački znak je jarac, taj jarac koji skače, čiji atribut je Sloboda.“ Aleister Crowley, Magick, Liber ABA, Book 4

Ecclesia Gnostica Catholica [Katolička gnostička crkva], sveštenička ruka reda Ordo Templi Orientis (O.T.O.), recituje u svojoj Gnostičkoj misi “I verujem u Zmiju i Lava, Tajnu Tajne, u Njegovo ime BAFOMET.” Smatra se da je Bafomet sjedinjenost Haosa i Babalona, muške i ženske energije, falusa i utrobe.

Sotonina crkva


Iako tehnički nije tajno udruženje, Sotonina crkva Antona Laveja je uticajan okultni red. Osnovana 1966, ta organizacija je usvojila “Bafometov sigil” [Bafometov pečat] za svoj službeni amblem.
Bafometov znakBafometov znak, službeni simbol Sotonske crkve sa Mendesovim jarcem unutar obrnutog pentagrama.
Bafometov sigil je verovatno snažno nadahnut ilustracijom La Clef de la Magie Noire [Ključ za crnu magiju] od Stanislasa de Guaita.
Ilustracije iz La Clef de la Magie NoireIlustracije iz La Clef de la Magie Noire (1897)
Prema Antonu Laveju, Templari su obožavali Bafometa kao simbol sotone. Bafomet je vidljivo prisutan na obredima Sotonske crkve kao simbol postavljen iznad obrednog oltara.

U Sotonskoj Bibliji Lavey opisuje simbol Bafometa:

“Vitezovi Templari su za sotonu koristili simbol Bafometa. Vekovima je taj simbol nazivan raznim imenima. Među njima su: Mendesov jarac, Jarac hiljadu jangova, Crni jarac, Judin jarac, i možda najadekvatnije, Žrtveni jarac.

Bafomet predstavlja sile tame kombinovane sa generativnom plodnošću jarca. U svom “čistom” obliku pentagram je prikazan kako obuhvata figuru čoveka u pet tačaka zvezde – tri okrenute prema gore, dve prema dole – simbolizujući čovekovu duhovnu prirodu. Pentagram se koristi i u satanizmu, ali pošto satanizam predstavlja čovekove telesne instinkte, ili suprotno od duhovne prirode, pentragram je obrnut da bi se savršeno prilagodio glavi jarca – njegovim rogovima, koji predstavljaju dualitet, okrenutim gore prkoseći; a druge tri tačke invertovane, ili poricanje trojstva. Jevrejske figure oko spoljašnjeg kruga simbola koji potiče iz magijskih učenja Kabale formiraju reč “Levijatan”, zmiju iz vodenog bezdana, poistovećenu sa sotonom. Te figure korespondiraju sa pet tačaka obrnute zvezde.” Anton Lavey, The Satanic Bible

Zaključak


Bafomet je kao složeno stvorenje simbol alhemijske realizacije kroz sjedinjenje suprotnih sila. Okultisti veruju da kroz ovladavanje životnom silom može da se proizvede magija i duhovno prosvetljenje. Prikaz Bafometa od Elifasa Levija uključuje nekoliko simbola koji aludiraju na podizanje kundalinija – zmijske snage – koja konačno dovodi do aktiviranja epifize, poznate kao “treće oko”. Dakle sa ezoterijske tačke gledišta, Bafomet predstavlja taj okultni proces.

Međutim s vremenom je taj simbol počeo da predstavlja mnogo više od svog ezoterijskog značenja. Kroz kontroverze Bafomet je postao, u zavisnosti od tačke gledišta, predstavnik svega što je dobro u okultizmu ili svega zlog u okultizmu. On je u stvari konačni “žrtveni jarac”, lice vračanja, crne magije i satanizma. Činjenica da simbol izgleda prilično čudovišno i groteskno verovatno je pridonela njegovoj ozloglašenosti, pošto obavezno šokira organizovane religije, dok privlači one koji im se protive.

Nakon što je postao naširoko priznat u popularnoj kulturi, lik Bafometa se sad koristi kao simbol svega što se odnosi na okultizam i ritualizam. U velikim mas-medijima, koji imaju veze sa tajnim društvima, figura Bafometa se pojavljuje na najneobičnijim mestima, i to često publici premladoj da bi razumela okultnu referencu. Da li se Bafomet u pop-kulturi koristi kao simbol moći okultne elite nad neukim masama?

Nakon vekova mitova, prevara, propagande i dezinformacija na obe strane spektra, možemo li stvarno dati odgovor na prvobitno pitanje koje postavlja ovaj članak: “Ko je Bafomet?”. Da li je on simbol sotone ili duhovnog prosvetljenja? Da li je simbol dobra ili zla? Odgovor leži u samom simbolu: on je oboje. U egipatskoj mitologiji, Tot Hermes je bio posrednička sila između dobra i zla, koja je osiguravala da nijedna od njih nema krajnju pobedu nad drugom. Bafomet predstavlja ispunjenje tog kosmičkog zadatka na mnogo manjem planu, u samom sebi. Kad se jednom postigne savršena ravnoteža na ličnom nivou, okultni inicijat može da pokaže jednom rukom prema nebu a drugom prema zemlji i da izgovori hermetski aksiom koji odzvanja milenijumima: “Kako gore, tako i dole”.

Related Articles

Ostavi Komentar